OTKRIVAMO Tajna tvornica hemijskog oružja sravljena sa zemljom

Kada su početkom 1992. godine skoro nepregledne kolone kamiona nekada jedne od najmoćnijih vojnih sila na svijetu Jugoslavenske narodne armije (JNA) napuštale bjelopoljsku kotlinu kod Mostara, samo rijetki su znali da su u njima bile utovarene specijalna oprema i zalihe bojnih otrova.

Posijana trava

Svi tragovi su morali biti uklonjeni naredbom tadašnjeg Generalštaba, jer od očiju svjetske javnosti skrivala se činjenica da je Mostar bio označen kao jedino mjesto u Jugoslaviji gdje se proizvodilo hemijsko oružje!

O tome se, istina, tek posljednju godinu-dvije iznose šture informacije i saznanja u javnost, ali je činjenica, što je „Avazu“ potvrđeno iz više pouzdanih izvora, da se hemijsko oružje, među kojima i sarin, proizvodilo u tadašnjem Vojnotehničkom institutu, na lokaciji sadašnje kasarne „Miralem Jugo“ u naselju Livač.

 - Da. To je današnja kasarna „Miralem Jugo“, ali je JNA sve to povukla i dislocirala u Srbiju početkom 1992. godine i ta lokacija je poslije rata podlijegala kontroli, dok nisu svi objekti u kojima su proizvođeni ili skladišteni bojni otrovi porušeni. Kontrolu su vršile međunarodne agencije za hemijsko oružje i pod njihovim patronatom su 2005. i 2006. godine svi objekti sravnjeni sa zemljom, a na tim mjestima je posijana trava - otkrio nam je naš izvor iz nekadašnje JNA upućen u ovu priču.

U razotkrivanju ove priče pod oznakom "strogo povjerljivo", kao i činjenice da i regionalni mediji pomalo nejasno prenose informacije do kojih je došao agent američke CIA-e, došli smo do Mostarca koji je više od decenije radio u Vojnotehničkom institutu iz kojeg je početkom 1992., zajedno sa svojih sedamdesetak kolega, uglavnom civila, a dolaskom rezervista i novog rukovodstva, poslan na prinudni odmor.

Budući da tada o tome nije smio govoriti, i danas šapuće kako su se proizvodili sarin i drugi bojni otrovi, a najviše, kazuje nam, policijski otrov CS koji se, za razliku od ostalih, proizvodio u velikim količinama i distribuirao širom Jugoslavije.

Ovaj Mostarac nam je rekao da je, prema njegovim saznanjima, sva oprema iz Instituta, nakon demontiranja, zajedno sa zalihama prebačena u Srbiju u Lučane, gdje su se u jednoj fabrici pravili poluproizvodi.

- U sadašnjoj kasarni „Miralem Jugo“, odgovorno tvrdim, nema ništa niti ima bojazni i za koga. Nije ni onda bilo opasnosti ni za stanovništvo, ni okolinu, kao ni nas, zaposlenike - kazao nam je on.

Brojne kontrole

Također, potvrdio nam je da su rađene brojne kontrole, odnosno stručne međunarodne ekspertize od rata naovamo.

- Stručnjaci su obišli sve pogone i specijalna skladišta gdje su se otrovi čuvali i na licu mjesta se uvjerili da ništa tu više nema - rekao nam je ovaj Mostarac.

Projekt HM-502

Prema nekim informacijama, JNA je 1967. godine započela s proizvodnjom sarina u Mostaru. Na 52 hektara zemlje Vojnotehnički institut iz Beograda sagradio je pogone za proizvodnju, istraživanja, analizu i sintezu otrovnih plinova, pripadajuće laboratorije, podzemna skladišta. Projekt proizvodnje sarina, koji se nekoliko desetljeća razvijao u laboratorijima pored Mostara, predstavlja prvi kompletni projekt hemijskog oružja proizvedenog u SFRJ, a koji je imao radni naziv HM-502. (avaz.ba)