Stogodišnji Ibro s prvim snijegom mora napustiti kućni prag
Stogodišnjak Ibro Čomor najstariji je stanovnik bjelašničkog sela Lukomir. Kaže nam da je rođen u tom selu koje posljednjih godina zimi, zbog velikih snjegova i jakih minusa, napuštaju svi mještani.
- Moramo se seliti jer snjegovi sve zatrpaju i paraliziraju život u ovom našem mjestu - priča nam ovaj starac, prisjećajući se da je u Lukomiru nekada bilo nastanjenih 45 kuća, a u svakoj po deset do dvadeset članova.
Na platou Bjelašnice je oko 15 sela, a Ibro veli da ni u njima nema niko stariji od njega. Prkosi on tako godinama i lukomirskim visinama od 1.472 metra, naučen da radi i bori se kroz život.
- Lijepo je bilo nekada ovdje. Lukomir je imao i školu u kojoj je bilo po 50 đaka, a danas su ostali samo starci - govori Ibro, koji živi u kući staroj više od 350 godina.
Veli da je kuću sagradio jedan od pradjedova, a dorađivali su je i popravljali njegov djed, otac i on. Kuća je od kamena i drveta, isklesana vještim rukama. Draže mu je bilo, reče nam, dok se selo nije napuštalo.
- Dok je bilo više mladih, ostajali smo ovdje stalno. Ima pet-šest godina, otišla omladina pa se mi, stari, bojimo da ovdje zazimimo. Nema mlade snage da čisti puteve do štale pa je teško - govori Ibro.
Ljeti puno turista
U Lukomiru je, kako kaže ovaj starac, samo ljeti živo. Dođu i turisti koji žele vidjeti tradicionalni način života mještana i osjetiti draži ovog krajolika, koji je još 2009. godine proglašen nacionalnim spomenikom BiH.
- Moramo se seliti jer snjegovi sve zatrpaju i paraliziraju život u ovom našem mjestu - priča nam ovaj starac, prisjećajući se da je u Lukomiru nekada bilo nastanjenih 45 kuća, a u svakoj po deset do dvadeset članova.
Na platou Bjelašnice je oko 15 sela, a Ibro veli da ni u njima nema niko stariji od njega. Prkosi on tako godinama i lukomirskim visinama od 1.472 metra, naučen da radi i bori se kroz život.
- Lijepo je bilo nekada ovdje. Lukomir je imao i školu u kojoj je bilo po 50 đaka, a danas su ostali samo starci - govori Ibro, koji živi u kući staroj više od 350 godina.
Veli da je kuću sagradio jedan od pradjedova, a dorađivali su je i popravljali njegov djed, otac i on. Kuća je od kamena i drveta, isklesana vještim rukama. Draže mu je bilo, reče nam, dok se selo nije napuštalo.
- Dok je bilo više mladih, ostajali smo ovdje stalno. Ima pet-šest godina, otišla omladina pa se mi, stari, bojimo da ovdje zazimimo. Nema mlade snage da čisti puteve do štale pa je teško - govori Ibro.
Ljeti puno turista
U Lukomiru je, kako kaže ovaj starac, samo ljeti živo. Dođu i turisti koji žele vidjeti tradicionalni način života mještana i osjetiti draži ovog krajolika, koji je još 2009. godine proglašen nacionalnim spomenikom BiH.
