NEDOVRŠENI KOMPLEKS NA CRNOM VRHU: U Miloševićevoj tvrđavi truhne 50 miliona dolara!

Ako bi se pravio spisak promašenih projekata bivšeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića, sigurno je da bi pri samom vrhu liste bila izgradnja kompleksa na Crnom vrhu nadomak Bora.

Imali velike planove... Slobodan Milošević i Mirjana Marković

To je trebalo da postane najmoderniji planinski centar u Evropi, ali su bombardovanje Srbije 1999. i potom okončanje ere Miloševićeve vladavine osujetili planove, te gradnja nikad nije završena. Od tada je naselje, na polovini puta od Bora prema Žagubici, odsječeno od civilizacije, ostavljeno da zarasta u korov i zaborav. A sve je bilo lijepo zamišljeno: na oko 15 hektara izgraditi veleljepni turističko-sportski centar "Jelen-Hajat", u čijem sklopu će biti hotel "Hajat ridžensi", predsjednička palata, apartmansko naselje, tržni centar, restoran, pošta, banka, pozorište, bioskop, apoteka, ambulanta, podzemna garaža, bazen, sauna, vrtić, igrališta, ski-staza, klizalište, heliodrom...

Lobi hotela... Radilo 1.000 radnika

Priča se da je idejni tvorac ove - u to vrijeme skrivene - tvrđave bila Miloševićeva supruga Mirjana Marković, a da su zadatak da realizuju grandiozni projekat dobili čuveni socijalisti Nikola Šainović i Dragan Tomić.

Radovi su počeli 1996., glavni izvođač bio je beogradski "Energoprojekt", a tu je posao našlo i do hiljadu radnika. U početku niko nije znao šta se gradi, gradilište je imalo jako obezbjeđenje, pa je radoznalost pojedinaca mogla biti plaćena glavom. Tako Crni vrh postaje jedna od najbolje čuvanih državnih tajni. Prozvan je i Miloševićevim zabranjenim gradom.

Nekorišteni kreveti... Reporter "Kurira" u sobi 3.502

U izgradnju je za tri godine uloženo oko 50 miliona dolara. Podignuto je 51.269 kvadratnih metara korisne površine, a za završetak je bilo potrebno još toliko novca. Ali, onda je 1999. počelo NATO bombardovanje i radovi su stali tačno na polovini. Nijedna zgrada nije do kraja privedena namjeni.

Ipak, radnici se poslije 2000. nikad tu nisu vratili, a u godinama koje su uslijedile jedini "gosti" su bili lopovi, koji su odnosili sve što se moglo razgrabiti. Danas je ovaj kompleks ruina. Ekipu "Kurira" dočekuje obezbjeđenje - njih trojica čuvaju ono malo što je ostalo od imovine. Da njih nema, ovo bi bio pravi grad duhova. Opasnost vreba sa svih strana zbog fasada koje se ruše, drvenih dijelova koji samo što ne padnu, oslabljenih metalnih konstrukcija, zahrđalih eksera...

Ipak, ova tvrđava ostavlja bez daha. U njenom centru je hotel koji je trebalo da ponese ime svjetskog "Hajata". Nije se stiglo do toga, te ga sada čine samo goli zidovi i beton. Na četvrtom spratu se nalaze jedine dvije završene sobe. Još onda su završene da bi bile pokazni primjer kako će hotel izgledati po završetku izgradnje.

Što je sigurno, sigurno je... Radnik obezbjeđenja čuva ono malo što je ostalo da se sačuva

U apartmanskom naselju s vilama i konacima polovina objekata ima vrata i prozore, dok je druga polovina u ciglama. U slučaju da se, nekim čudom, radovi na kompleksu završe, sigurno je da bi Crni vrh ugrozio turističke centre poput Zlatibora i Kopaonika. Ukoliko se nešto ne preduzme u naredne dvije-tri godine, kompleks više neće ničemu vrijediti.

U kvaru... Sef je trebalo da čuva dragocjenosti

Vlasništvo: Najveći dio pripada NIS

- NIS (56 posto)

- RTB "Bor" (20 posto)

- "Energoprojekt"

- PTT

- "Srbijašume"

- Opštine Bor i Žagubica

Skup namještaj i pozlaćena brava

Na pozlaćenoj bravi sobe 3.502 okačeno je "Ne uznemiravaj". Masivna vrata se otvaraju karticom, a unutra čist luksuz: namještaj od punog bukovog drveta, klima-uređaj, tepih, posteljina, ogledalo, telefon, čaše i posuda za led, čaj, kupatilo sa džakuzijem i tuš-kabinom... Tu je i mini-sef. Da nema buđi na zidovima i debelog sloja prašine, soba bi bila odmah upotrebljiva. A ne bi je se postidjeli ni današnji beogradski hoteli.

Pored hotela je predsjednička palata, a u njenom sklopu su i ambasadorski apartmani. Palata je ogromna i lijepo zamišljena, ali se dalje od grubih radova nije odmaklo. Izgrađeni su i zatvoreni bazen i pozornica na otvorenom. Nekoliko objekata je bilo planirano za tržni centar, ali su od svega ostali samo lijepa zamisao i goli zidovi. I promaha. Tu je i energana, koja je tada opremljena najnovijom opremom. Sve to sada, nagriženo hrđom, truhne. I danas se tu nalaze agregati, mini benzinska pumpa, garaža za pomoćna vozila, objekat predviđen za osoblje kompleksa... Ponegdje još stoje table sa obavještenjem da je "Zabranjen pristup" i da su "Radovi u toku", iako radnik ovdje nije kročio 15 godina.

(avaz.ba)