Građani BiH i dalje mogu u Njemačku bez viza, ali na granicama ovih zemalja bi mogli imati problema

Stav Njemačke o nadzoru graničnih prelaza ne odnosi se na građane Bosne i Hercegovine, koji i dalje nesmetano bez vize mogu putovati preko granice, potvrđeno je za Anadolu Agency (AA) u ambasadi Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini

"Radi se o privremenim mjerama koje su u skladu sa propisima Šengenskog kodeksa o granicama. Trenutno težište je na unutrašnjoj granici sa Austrijom. Mjere su prethodno dogovorene i usaglašene sa Evropskom komisijom. To ne utiče na odredbe o ulasku odnosno potrebe za vizom za bosanskohercegovačke državljane gdje i dalje važe dosadašnje odredbe", rečeno je iz Ambasade Njemačke u Bosni i Hercegovini.

Kada su u pitanju građani iz Bosne i Hercegovine, iz njemačke ambasade navode kako, ipak, "moraju računati sa dužim čekanjem na granici sa Austrijom upravo zbog ove privremene mjere".

Njemačka je juče saopštila kako uvodi pojačan nadzor svoje državne granice zbog povećanog priliva ilegalnih migranata koji tzv. balkanskom rutom preko Grčke, Makedonije i Srbije ulaze u Mađarsku i Austriju, a potom u najvećem broju dolaze u Njemačku.

U dijelu javnosti se ovo protumačilo kao "suspenzija Šengena na tlu Njemačke".

Inače, u prošlosti bilo slučajeva donošenja odluke o suspenziji Šengena, ali da se to prethodno najavljivalo i da je imalo određeni vremenski rok.

Podsjetićemo, Austrija je za vrijeme Evropskog prvenstva na 15 dana suspendovala Šengen i uvela kontrole na granicama iz sigurnosnih razloga. Šengenski ugovor je bio suspendovan i 14. jula 2005. godine kada je Francuska, kao mjeru bezbjednosti nakon bombaškog napada u Londonu u kojem je ubijeno 52 ljudi, sedam dana prije toga zatvorila svoje granice. Jedan od razloga za tu odluku bio je vjerovatno i strah od sličnog napada na tradicionalnoj vojnoj paradi povodom pada Bastilje 14. jula te godine.

Šengenski ugovor je sporazum koji je 14. juna 1985. potpisalo pet evropskih država (Belgija, Francuska, Njemacka, Luksemburg i Holandija).

Prema Šengenskom ugovoru, državljani države-potpisnice mogu se slobodno kretati u bilo kojoj drugoj državi-potpisnici ne pokazujući bilo kakav dokument na granici - pasoš, lična karta. Cilj ugovora je bio da se ukinu i harmoniziraju granični prijelazi izmedu zemalja-potpisnica. U vrijeme potpisivanja, ugovor nije imao veze sa Evropskom unijom (tada Evropskom zajednicom), dok to danas nije slučaj. Naknadne zemlje-potpisnice su donijele konvenciju kojom se ograničava ukupan broj šengenskih država na dvadeset šest.

Šengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 400 milioona stanovnika te površinu od 4.312.099 kvadratnih kilometara.

Zemlje Schengena su: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Grčka, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugal, Španija, Švedska, Češka, Poljska, Estonija, Latvija, Litvanija, Lihtenštajn, Mađarska, Malta, Slovačka, Slovenija i Švicarska.

Četiri članice EU: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u šengenski prostor.

Irska i Velika Britanija, iako članice EU, nisu potpisnice Šengenskog sporazuma.

(Anadolija)