(FOTO) DJECO, VOLIM VAS VIŠE NEGO BOGA: Potresna priča čovjeka kome su oduzeli tri ćerke ZBOG SIROMAŠTVA!

Đorđu Joksimoviću (44), nezaposlenom limaru iz Kragujevca, Centar za socijalni rad oduzeo je troje djece nakon što je njegova supruga, iznurena siromaštvom i slomljene psihe, doživjela nervni slom. Ona je uzela za ruke njihovo troje sitne djece, odvela ih pred kapiju firme u kojoj je Đorđe proveo 22 godine, i zaprijetila da će djeci učiniti neko zlo ako joj muža ne vrate na posao.

Djeca su odmah smještena kod hranitelja, njihova majka na psihijatriju, a Đorđe je ostao da kao i svaki siromah zajauče- sirotinjo, i bogu si teška! Đorđu Joksimoviću deca su oduzeta 11. marta, na dan kada je njegova supruga doživjela nervni napad.

Od tada njemu niko ne može da objasni kako to da “tata koji voli” nije jače od “tata koji nema para” i kako to da socijalni radnici, šćućureni iza paragrafa zakona, ne mogu da vide značaj ljubavi djece i oca.

– Morali smo da odemo iz kućice gdje smo nekada živjeli, preselili se, ja sam bez posla, moja supruga to nije mogla da izdrži. Slomila se ona, ali nisam ja! Moju Bebu, Laru i Mariju su mi odveli istog dana, dok sam ja bio u nadnici, a supruga je završila u bolnici. Nije im bilo dosta da mi tri ćerkice uzmu, nego su ih dali hraniteljima u susjednoj opštini Topola – pored svih hranitelja u Kragujevcu, grcajući u suzama svjedoči ovaj čovjek.

Obećano mu je da će mu se djeca vratiti za 15 dana, ako im opremi i okreči sobu i uvede vodu. Nadničio je danju i noću i to učinio. Kada je prošlo dvije nedjelje, djeca nisu vraćena. Đorđe je u Centru za socijalni rad štrajkovao glađu, ali je prijavljen policiji.

Pješice je otišao u Vladu Srbije preklinjući da mu se djeca vrate, ali tamo je dobio samo sendvič i obećanje koje je za njega sada najveća svetinja. U Centru mu je nedavno kao uslov postavljen i frižider, mada porodica ima zamrzivač.

– Proklinjem dan kada je čovjek smislio pare! Ja sam otac, bog neka mi oprosti, ali djecu volim više nego boga. Vratite ih njihovom tati! Umrijeću ako ih još jednom budem gledao kod hranitelja u Topoli, ako budem slušao njihov plač dok odlazim, preklinje ovaj čovjek.

Đorđe Joksimović crnački je radio dva mjeseca i uspio jednu sobu da okreči u roze, da kupi platnenu šarenu krpu i njome ukrasi sto. Na tom stolu je cvijeće, da sve bude spremno ako Centar za socijalni rad iznenada dovede Bebu, Laru i Mariju njihovom tati.

Na krevetu je odjelce koje su komšije donijele, igračke koje su prijatelji od svoje djece uzeli ne bili tako Đorđu povećali šanse da mu se djeca vrate. To odijelo sablasno djeluje na krevetu, kao da će iz njega svaki čas izroniti tri djevojčice kojima je namijenjano.

– Stavio sam to odijelo pa ga gledam i maštam da su to moja djeca. Onda poželim nešto da im kažem, a ne mogu “praznom” odijelu. Onda sam uzeo papir i počeo da pišem. Kada sa nadnice dođem kući, sjednem, plačem, i pišem djeci.

Ono što im ne pišem, a o čemu ne prestajem da mislim- neka su proklete pare i neka je proklet svijet u kome je bitniji frižider nego očeva ljubav, posljednje je što je Đorđe uspio da jasno kaže prije nego što mu je grudi “pocijepao” jecaj koji je bilo teško zaustaviti.

– Danas sretoh opet djecu iako mi ne javiše, da l’ je sreća ili tuga, mene njima podariše. Ja sam sretan i tužan, a i oni su isto tako. Znaj da nam u srcima uopšte nije lako. Zašto djeca da mi pate, ako hoćeš mene vrijeđaj. Znaj da njima ja nikad neću okrenuti svoja leđa, riječi su koje siromašni otac u gluhoj sobi piše kada se vrati bilo iz Centra, bilo iz nadnice.

Centar za socijalni rad saopštio je u vezi ovog slučaja da “preduzima mjere urgentne zaštite njegove maloljetne djece”. Centar je saopštio i da je postupao po članovima 12, 332, 34, 35, 39 i da je postupak sproveo u skladu sa članom 282 Zakona o opštem upravnom postupku.

U saopštenju se ne pominju očinska ljubav, dječija patnja, djetinjstvo, povjerenje u odasle, sigurnost, plač.

Izvor: beograd.in/ekskluziva.ba