Imate li viška djece, roditelji?
Zamisli sljedeću situaciju: Sasvim slučajno, šetajući sa psom ili djecom, nađeš se u blizini mjesta gdje se desila klasična saobraćajka u kojoj je najgore prošao, kako je i bilo za očekivati, vozač motora…
Motor prilično “zgužvan” na automobilu dobrano ulubljena zadnja desna vrata, vozač motora, evidentno u šoku, sjedi na putu pored motora.
Sasvim slučajno, među gomilom “gledača” i “kibicera” ugledaš klinca, dvadesetak godina, koji se unezvjereno muva “tu negdje” držeći se za glavu, u fazonu “jebo te, šta uradi”? Odmah ti je jasno da je on vozač automobila.
Imate li viška djece, roditelji?
Dođe hitna, vozača motora “spakuju” na nosila, on aktivno sarađuje – misliš “super, svjestan je, a nije ni polomljen.”
Gužva još nije “raskrčena”, pametnjakovića više nego u odlasku, sad je tu i saobraćajna policija.
Rade uviđaj, mjere, premjeravaju, fotografišu, zapisuju… pa, veliš, nećete im faliti i krenete kući.
Nije ta gužva za vas u masi “gledača” vidiš i poznanika, policajca, u civilu, valjda pokušava da pomogne kolegama kad se već zatekao tu, ili svejedno samo gleda.
Zamisli dalje da tog istog poznanika sretneš sutradan: “Gdje si, šta ima, kako prođe frka oko one saobraćajke jučer”?
“Goni ga u pi*ku materinu, zlo. Klinac, vozač automobila, fino dijete, položio prije nekoliko mjeseci, majka ga poslala da joj nešto donese, nećkao se, kao da je nešto predosjećao, ali, kako majku da ne posluša? I otišao. Polukružno okretao na putu, naišao lik na motoru, nije ga vidio i nije stigao ni da koči. “Izvadili” mu slezenu, “krpili” jetru, pukla od siline udarca, još je u životnoj opasnosti”.
Šta kad među gomilom “gledača” ugledaš klinca koji se unezvjereno muva “tu negdje” držeći se za glavu, u fazonu “jebo te, šta uradi”?
Kakav god da bude epilog ove i sličnih “priča” ni jedan od učesnika u saobraćajnoj nesreći neće više biti kompletan čovjek, kako u fizičkom, tako i psihičkom smislu.
U njihovim porodicama će, vjerovatno, krenuti preispitivanja “što sam ga tjerala da ide”, “gdje mu dadoh da polaže i vozi sam tako mlad”, “znao sam da to neće izaći na dobro, mnogo brzo je vozio to čudo od motora”, “što sam poteg’o vezu onomad kad je trebalo da mu uzmu dozvolu”…
Vjerovatno će se najčešće potezati “argumenat” da se “ne bi ovo dešavalo i djeca ne bi ginula da država i policija rade svoj posao”!?
E, neće biti… Ne može tako!
